Ilona Erlebachová: osvrt na EP IFSS-a u Jämijärviju 2024.

Vrhunac off-snow sezone za nas je ove godine bilo Europsko prvenstvo, održano od 16. do 20. listopada 2024. u finskom Jämiju. Ovogodišnje pripreme zakomplicirala nam je moja ozljeda ramena i na prvenstvo smo otputovali bez ijedne odrađene utrke. Dakle, pomalo bez predodžbe o tome kako ove godine stojimo u usporedbi s konkurencijom.

Na put dug 1700 km krenuli smo s dovoljno vremena unaprijed, već u subotu 12. listopada. Ovako dugi putovi prilično su naporni za pse. Radi njihove sigurnosti putuju u transportnim boksovima, pa treba često stajati da mogu obaviti nuždu, istegnuti se i protrčati. Tijekom puta tako smo im priuštili trčanje po morskoj plaži, šetnju po noćnom Tallinnu, šetnju po Helsinkiju ili trčanje uz finska jezera.

Ponedjeljak

Poslije podneva stigli smo na stakeout – mjesto predviđeno za parkiranje na utrkama. Još istog poslijepodneva krenula sam proći stazu na biciklu. Staza za bikejoring bila je duga 6,1 km, s mnogo zavoja i s idealnom (pjeskovitom) podlogom za pseće šape. Već nakon vožnje bez psa staza mi se stvarno svidjela, i to ne samo meni. Svi su natjecatelji bili oduševljeni ovom stazom. Bila je zabavna, brza, ali posljednja 2 km blagog uspona do cilja stvarno su provjerila pse i često su odlučivala o konačnom rezultatu.

Utorak i srijeda

Tih su dana na stazi bili dopušteni treninzi. Radi sigurnosti treninzi su bili podijeljeni u vremenske termine. Prijepodne su trenirale zaprege, 2 h nakon ručka na stazu su mogli psi na povodcima, a u sljedećem su bloku trenirali vozači romobila i biciklisti sa psima. Mogućnost treninga na stazi pozdravili smo i iskoristili. Clip i ja trenirali smo oba dana. Pas prolaskom zapamti stazu, a biciklist isproba prolazak kroz zavoje u brzini. Ipak je vožnja sa psom nešto sasvim drugo od treninga na stazi bez psa. Već se nakon treninga vidjelo da će se postizati brza vremena. U srijedu navečer u mjesnoj je sportskoj dvorani bilo svečano otvaranje.

Četvrtak i petak

Od četvrtka se već utrkivalo. Prva 2 dana zaprege i scooter, u subotu i nedjelju bikejoring i canicross. U četvrtak i petak Clip je ujutro sat vremena šetao i trčao, a zatim je već odmarao. Ja sam odradila trening na biciklu, a zatim tijekom dana pomagala na startovima kolegama iz reprezentacije. Ono, donijeti, pridržati…

Subota

I evo, došao je red i na nas. Naš je start bio određen za 11:15 po lokalnom vremenu. Već od jutra psi se poje kako bi organizam bio dovoljno hidratiziran i spreman za napor. Naš je dan, dakle, počinjao već prije 6 sati ujutro i tako je krenuo vrtuljak šetanje × pojenje. 40 minuta prije starta sa zagrijavanjem počinjem i ja – razvožnja na biciklu. Budući da je bilo prilično hladno, razvozila sam se do posljednjeg mogućeg trenutka, a za Clipa su se prije starta pobrinuli prijatelji: prošetali su ga i doveli u zadano vrijeme na start te mi ujedno na startu pomogli pridržati psa i bicikl. Startalo se u razmacima od jedne minute. Mi smo otvarali bikejoring kategoriju, pa ispred sebe nismo imali nijednog natjecatelja i mogli smo se usredotočiti samo na svoju vožnju.

Već je od prvih metara Clip trčao super, bez pogrešaka. U vožnji smo maksimalno uživali sve do cilja, gdje smo imali najbrže vrijeme u svim bike kategorijama, među muškarcima i ženama. U cilju Clip nije bio ni previše umoran, ali ipak psa treba 20 do 30 minuta prošetati, dati mu proizvode za brži oporavak i zatim ga na vrijeme nahraniti, jer nas je čekao još i drugi natjecateljski dan. Do kraja dana zatim je vrijeme za odmor, i pseći i ljudski, i naravno vrijeme za prepričavanje doživljaja natjecateljskog dana s kolegama iz reprezentacije.

Nedjelja

Dočekala nas je, kao što je tijekom prvenstva bilo uobičajeno, hladnim, vjetrovitim jutrom. Drugog natjecateljskog dana startovi uvijek idu od najbržeg natjecatelja prethodnog dana, pa smo i u nedjelju otvarali utrku i imali „čistu“ stazu. Kao i u subotu, Clipu se nije imalo što prigovoriti. Od starta do cilja na sto posto, bez ijedne pogreške. Vrijeme nam je doduše bilo 3 s lošije nego u subotu, ali to je bilo zbog čeonog vjetra, koji je natjecatelje jako namučio u dugoj ciljnoj ravnini od oko 800 m. I u nedjelju smo imali najbrže vrijeme i tako smo postali europski prvaci. A ono što me stvarno jako razveselilo jest da smo ukupnim zbrojem vremena bili apsolutno najbrži biciklisti cijelog prvenstva, i to među muškarcima i ženama. I nakon završetka drugog kruga treba se posvetiti psu – prošetati ga, dati mu piti, kasnije nahraniti, razvoziti se na biciklu, a onda je vrijeme za dijeljenje doživljaja.

Nakon što je stigao posljednji natjecatelj, u mjesnoj je dvorani bilo proglašenje rezultata, a onda još samo pakiranje i polazak prema Češkoj. Još u nedjelju preselili smo se u Helsinki, gdje smo prenoćili, a ujutro smo trajektom krenuli u Tallinn i zatim preko Latvije, Litve i Poljske kući. I na povratku smo si sa psima uzeli vremena za dugu šetnju uz more, a onda smo, samo s kratkim pauzama za šetnju pasa, jurili prema Češkoj. U utorak pred jutro stigli smo s prvenstva kući.

Više o Iloni na stranici Ilona Erlebachová.