Aneta Erlebachová: osvrt na SP ICF-a u Leipi 2023.

Svjetsko prvenstvo – ta nam je utrka bila vrhunac jesenske sezone. Pošteno smo se za nju pripremale gotovo pola godine. I napokon je stigao vikend prema kojem je sve to vrijeme sve vodilo – 28. i 29. listopada. Njemačka Leipa bila je domaćin Svjetskog prvenstva već drugi put, no staza se ovaj put znatno promijenila.

25. i 26. listopada: dolazak na mjesto utrke i prvo upoznavanje sa stazom

U ranim jutarnjim satima krećemo od kuće. Leipa nam nije previše daleko, pa put i s pauzama za šetnju pasa traje nešto manje od 5 sati. Na stake-out, koji nam idućih nekoliko dana postaje dom, stižemo oko podneva. S našim smo se kombijem „smjestile“ među ostale češke reprezentativce. Do starta smo imale nepunih 300 m, dakle idealna pozicija.

Nakon smještaja krenula sam lagano protrčati stazu i istegnuti se nakon puta. Staza mi se jako svidjela. Bila je doduše potpuno ravna, ali imala je 23 zavoja, pa je bila vrlo razigrana i zabavna. Još uvijek nisam znala s kojom ću od cura na kraju startati. Svaka od njih ima svoje prednosti koje bi na ovakvoj stazi dobro došle. Poslijepodne sam na stazu krenula još jednom, ovaj put pješice i s Azeri, da i ona razgleda trasu. Stormy je već profi, njoj razgledavanje staze ni ne treba. Čak imam osjećaj da joj se više sviđaju utrke na kojima trasu ne poznaje unaprijed.

Idući dan, 26. listopada, moguće je trenirati na stazi sa psima. Počinje kišiti i blata na stazi je sve više. Ujutro svoj trening počinje Eclips, koji će u kategoriji bikejoring predstavljati Češku s mojom tetom, Ilonom Erlebachovom. Odmah zatim svoj je trening odradila i Azeri. Oboje su novu trasu protrčali bez problema, samo Azeri na kraju nije htjela skrenuti u ciljni koridor, to će još morati popraviti.

Nakon ručka idem protrčati trasu već bržim tempom. A budući da se staza i nakon treninga svih natjecatelja činila sasvim dobrom za trčanje, odlučila sam na kraju stati na startnu crtu upravo s Azeri.

Navečer nas čeka vet-check. Azeri je to bilo prvo iskustvo s veterinarskim pregledom na utrkama. Moram istaknuti ponašanje veterinara: nisu žurili sa psima i zapravo se psi, unatoč doista temeljitom pregledu, nisu osjećali neugodno. Azeri je na pregledu zaslužila ocjenu 4–5 (idealna kondicija). Dio vet-checka bila je i provjera natjecateljske opreme, dakle pristaje li psu njegova orma i ima li uže pravilima propisanu duljinu. Provjeru smo uspješno prošle.

Stormy je cijeli vikend uživala na odmoru u Njemačkoj. Šetala je, tražila gljive i zapravo izgledala zadovoljno što ne mora trčati po blatu.

27. listopada: jedan dan do starta utrke

Petak je i sutra, dakle, sve počinje. Nervoza raste. Od voditelja tima dobili smo brojeve (mi smo imale prekrasan 632). I dalje pada kiša, a uvjeti na stazi se pogoršavaju. Organizatori su zabranili daljnje treninge sa psima kako bi stazu sačuvali u što boljem stanju. Moje jučerašnje sigurnosti da će utrkivanje s Azeri biti dobra ideja više nema. S njezinom snagom na ovako skliskoj stazi bit će jako zanimljivo. No cijeli je dan protekao mirno, u znaku priprema za sutrašnju utrku. Samo se stake-out, koji je na livadi, postupno pretvara u jednu veliku blatnu lokvu. Navečer je bilo svečano otvaranje s lijepim laserskim showom.

28. listopada: i evo ga – prvi natjecateljski dan

Sve u svemu, ja sam tip koji se stresira, pa sam pod stresom već od jutra. No sve je teklo u klasičnom, natjecateljskom, ustaljenom ritmu – pojenje, šetnja, pojenje…

Prva iz naše skupine na start je krenula teta s Clipom. Istina je da je čekati nekoga da stigne u cilj možda još stresnije od samog utrkivanja. Ali u njihovoj je izvedbi to bilo sjajno: nakon prvog dana uzeli su 1. mjesto u bikejoringu masters žena, a budući da su to mjesto zadržali i u nedjelju, postali su svjetski prvaci za 2023. godinu.

Mene i Azeri start je čekao tek u poslijepodnevnim satima. Nakon dugo vremena uspjela sam se pošteno i kvalitetno zagrijati. No utrka nam nije uspjela kako smo zamišljale. Već je i start bio pomalo zbrkan. Ispred nas su brojevi startali drugačijim redom nego što su trebali, ali mi smo na to pripazile i krenule kako treba. A na stazi smo ostavile sve. Azeri je lijepo skretala, ali mene je zbog blata svaki zavoj izbacivao van, pa sam je vukla izvan smjera. Što je Azeri jako smetalo i vidjelo se kako je u svakom zavoju nesigurna. Najveću mi je radost priredila u ciljnom koridoru, gdje je stajalo mnogo ljudi i bilo je jako bučno, ali ona je kroz to bez oklijevanja lijepo protrčala sve do iza ciljne crte. Našu smo premijeru u seniorskoj kategoriji na kraju zapravo sasvim pristojno odradile. Nakon prvog dana uzimamo 41. mjesto sa zaostatkom od 9 sekundi za suparnicom ispred nas, ali sa samo 0,1 s prednosti pred onom iza nas. Sutra će to, dakle, još biti borba.

Azeri ima slobodan ostatak dana, pa nakon šetnje i pića ide malo odrijemati. Mene još čeka lagano istrčavanje i istezanje. A navečer onda musher dinner, dakle večera za sve natjecatelje.

29. listopada: drugi dan borbe

Jutro je prošlo u uobičajenoj žurbi. Drugog se dana starta po poretku, neovisno o kategorijama. Ni danas nažalost nismo izbjegle zbrku na startu. Do crte smo dotrčale otprilike 4 s prije starta, jer me organizatori iz nekog neshvatljivog razloga nisu uvrstili u startni koridor. Za nas vjerojatno i bolje, barem nije bilo vremena za nervozu. Azeri je ovaj put trčala stvarno sjajno. Vidjelo se da je nakon jučerašnjeg dana stekla samopouzdanje i zavoji je više nimalo nisu izbacivali iz ritma. Iako je na stazi bilo više blata i trasa je tako bila znatno teža, uspjele smo se popraviti. I to ne samo u vremenu, nego i u poretku. Sa Svjetskog prvenstva tako odnosimo 37. mjesto u kategoriji canicross i imamo još jednu motivaciju da do iduće godine poradimo na sebi.

Poslijepodne je održana još i utrka štafeta, vrlo atraktivna za gledatelje. Naš je tim na bikejoring dionici štafete predstavljala i teta s Clipom. Česi u štafetama pripadaju samom vrhu, pa i s ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva odnose zlatnu medalju.

Navečer je još bilo svečano proglašenje pobjednika i zatvaranje natjecanja. Objavljen je i organizator Europskog prvenstva za iduću godinu – pa ako sve dobro ispadne, idemo se utrkivati u Italiju. Iz blatnog stake-outa iskopali smo se začuđujuće brzo i čekao nas je još samo put kući.

Ovom je utrkom za nas završila i off-snow sezona 2023.

Više o Aneti na stranici Aneta Erlebachová.