Aneta Erlebachová: osvrt na utrke u rujnu i listopadu 2023.

Prvenstvo Češke ČASS u canicrossu

U već tradicionalnom rujanskom terminu, 23. i 24. rujna 2023., održano je Prvenstvo Češke u canicrossu. Utrka se održala nedaleko od mjesta Hluboká nad Vltavou, u autokampu Křivonoska, koji je Prvenstvo Češke ugostio već 3. godinu zaredom.

Nakon duljeg odlučivanja na kraju sam odlučila startati s Azeri. Azeri je to bila uopće prva utrka u canicrossu, prva utrka sa mnom, i odmah tako velika utrka. No budući da se toga ne bojimo, odlučile smo pokušati.

Staza je bila duga 3,7 km i, iako je za kategoriju Elite bila ista kao prethodne godine, za mene je to bila promjena. Prethodnih sam se godina, naime, utrkivala u kategoriji juniora, a oni imaju kraću trasu. No trasa kategorije Elite svidjela mi se mnogo više.

Nije nedostajalo ni tehničkih dionica – recimo, odmah nakon starta s blage nizbrdice pogoditi drveni mostić bilo je žestoko. Inače je trasa vodila šumom, lijepim, negdje tvrdim, drugdje korijenjem prošaranim putovima. A blato, naravno, nije moglo izostati. I usput, Křivonoska je raj za gljivare, pa je ne samo svuda okolo nego i po stazi raslo brdo gljiva.

Petak: Na Křivonosku smo stigle odmah nakon ručka i smjestile se u kućicu u kampu. S Azeri sam obišla trasu, da se idućih dana bolje snalazi i zna kuda treba trčati. Zatim sam ja stazu još jednom protrčala. Navečer, no već po kiši, bila je registracija.

Subota: Od jutra smo imale pune ruke posla. U 4 ujutro i zatim u 6 dala sam Azeri piti, u 7 je bio brzi musher meeting o utrci, a već u 8 sati bio je start. U utrku sam ulazila bez ambicija. Jedino što sam htjela bila je uspješna prva utrka, prije svega bez loših iskustava za psa. Pokvariti se može svašta, a to se poslije mnogo teže popravlja. Nisam znala što očekivati od Azeri i bila sam znatiželjna što će smisliti na stazi. Ali ono što je pokazala? Ne shvaćam, ali hvala! Trčala je kao profi, pokazala je potpuno suveren nastup. Ništa i nikoga na stazi nije zarezivala. Malo ju je doduše izbacio iz takta fotograf koji je ležao na tlu, kakvog u ormi još nikad nije vidjela, ali to se ne računa. Skretala je bez oklijevanja, i to unatoč vrlo teškom završetku staze, gdje se ciljna staza mimoilazila sa startom i gdje je bilo mnoštvo ljudi, pasa i buke. Nju to uopće nije poremetilo i mirno bi trčala dalje (za razliku od mene). Jednostavno nije popustila ni za metar. A rezultat? TOP 10 na Prvenstvu Češke u kategoriji Elite jako je lijep početak.

Nakon utrke prošetala sam Azeri, opet joj dala piti i pustila je da se odmara. Sebe sam natjerala da odem lagano istrčati i istegnuti se. Tko se bavi sportom, zna da bez toga ne ide, iako te stvari nitko baš ne voli. Nažalost, od ostalih utrka više ništa nisam vidjela, što mi je žao, jer je to sigurno bio sjajan spektakl.

Nedjelja: Jutarnja se rutina ponovila. I danas se startalo u 8 sati ujutro. Startalo se Gundersenovom metodom, što znači da natjecatelji startaju s onim razmakom s kojim su prethodnog dana stigli u cilj. Ovaj put bila sam malo mirnija, imala sam barem neku predodžbu o tome kako će utrka teći. A osim toga ispred nas i iza nas bio je razmak od oko 30 sekundi. Tako smo istrčale prekrasnu solo utrku u kojoj ništa nismo morale rješavati. Azeri je opet radila sjajno, reagirala je i pratila besprijekorno.

Kući, dakle, nosimo 10. mjesto s Prvenstva Češke za 2023. godinu. Ipak, ovaj mi doživljaj vrijedi kao zlato, jako sam uživala cijeli vikend. Osim toga, Azeri je svoju premijeru odradila najbolje što je mogla i stvarno sam jako ponosna na nju. Nakon neuspjelih posljednjih utrka to je bila ugodna promjena.

Na kraju moram istaknuti i rad organizatora, koji su cijelo događanje odradili odlično.

Mostecký kros 2023

Ekipa entuzijasta iz mog matičnog kluba MC Český ráj odlučila je ponovno iskoristiti produženi jesenski vikend i organizirati utrku u seocu Mostek. Utrku smo ovdje organizirali već drugi put, pa smo sve organizacijski važno imali uvježbano iz prethodne godine.

Trasa je ovdje, usuđujem se reći, stvarno sjajna. Vodi šumom, po mekanoj podlozi, ali je istodobno brza i tehnička, s nizom zanimljivih prolaza među stablima. Osim toga, starta se uzbrdo, što natjecatelje može provjeriti odmah na početku.

Trasu smo prošli već 14 dana unaprijed, kad smo otišli pogledati u kakvom je zapravo stanju, zbog eventualnih popravaka prije utrke. Dan prije utrke trasa je, dakle, označena – „pobijeljena“, korijenje je nasprejano, postavljene su ogradice itd. Pripremljene su i torbe za registraciju s darovima, brojevima i čipovima. Idućeg su jutra pripreme nastavljene. Trebalo je dovesti vodu, postaviti bazenčiće za pse i šatore za okrjepu.

S početkom registracije nastala je prava gužva. No i to smo svladali bez veće zbrke i moglo se startati. Budući da se većina pomagača, uključujući i nas, htjela utrkivati, stalno smo se izmjenjivali između zaduženja i utrkivanja. Zato je složiti startove tako da svi sve stignu bio tvrd orah.

Prva od svih startala je Azeri s Ilonom Erlebachovom u kategoriji bikejoring. Ja sam u međuvremenu hodala s Iloninim psom Eclipsom da se razgiba i pripremala ga za start. Azeri je stazu proletjela u sjajnom vremenu. Otprilike 7 minuta nakon što je Azeri stigla u cilj, s Ilonom je u kategoriji bikejoring startao Eclips, koji je na kraju svoju mlađu seku Azeri pobijedio za 10 s. I dok je Ilona oba psa odvela natrag do auta, da im da piti, prošeta ih i nagradi, ja sam otišla na start pomagati u postavljanju natjecatelja. Tamo sam ostala dok me netko nije zamijenio i dok se nisam mogla otići zagrijati trčanjem prije canicrossa sa Stormy.

Canicross sa Stormy je fino. Ipak je mogu pratiti mnogo bolje nego Azeri. Veliki je bonus i to što zbog ugodne vuče čovjek nema žuljeve (tko trči canicross, taj zna). Jako smo uživale u utrci!

Kući tako nosimo:

• 1. mjesto: ja i Stormy u CCW sa psima iznad 23 kg
• 1. mjesto: Ilona i Eclips u BKW
• 2. mjesto: Ilona i Azeri u BKW

Dogrun Vrchlabí

Nakon utrke Mostecký kros nije nam ostalo mnogo vremena za oporavak. Već dva dana poslije, dakle u subotu, stala sam sa Stormy na start sljedeće utrke – ovaj put Dogrun.

Dogrun se već po tko zna koji put održao u mjestu Vrchlabí, u trkačkom kompleksu Vejsplachy, nedaleko od naše kuće. Zato mogućnost da ne trčimo za nas gotovo nije postojala.

Odabrale smo kraću trasu, dugu 2,5 km. Zaključila sam da će nam to nakon prethodnog napornog tjedna biti dovoljno, ipak se još pokušavam razgibati nakon Prvenstva Češke. I isplatilo se.

Tako smo u utrci mogle pošteno uživati. Organizatori su nam pripremili vrlo raznoliku trasu, za pse vrlo zahtjevnu za orijentaciju. Nije nedostajalo krkonoških uspona i spustova, raznih vijuga na livadi, pa čak ni mimoilaženja s koridorom starta i cilja. Stormy je sa svojih gotovo devet godina već iskusna, pa se nije dala smesti i dovukla nas je do prvog mjesta. U cilju nas je dočekala omiljena banana naše Stormy.

Kad se podvuče crta – prekrasan blok od tri utrke uspješno je iza nas!

Više o Aneti na stranici Aneta Erlebachová.